Pravni razlozi pokretanja peticije

Uvod

Vigilare je civilna organizacija u čijem se Statutu kao ciljevi rada navodi, između ostalog, promicanje konzervativnih društvenih vrednota i kulture življenja, uključujući i promicanje izvornog bića braka kao zajednice života muškarca i žene te smo u skladu s tim osjetili poriv i obvezu pokretanja ove peticije kojom želimo doprinijeti zaštiti djece od udomljavanja i posvajanja od strane istospolnih parova.

Vrlo je bitno naglasiti da je – uz našu iskonsku želju da svako dijete živi u prirodnom obiteljskom okruženju, koje jedino mogu činiti majka i otac, što je u skladu s hrvatskom kršćanskom tradicijom – ključno da ostvarenje toga želimo postići jedino i isključivo inzistirajući na primjeni već važećih hrvatskih propisa, ništa više niti manje od toga. 

Neposredan povod pokretanju ove peticije je ozračje koje je stvoreno u javnom prostoru da je od nedavno moguće posvojenje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova. Tomu su doprinijele dvije, najblaže rečeno, pravno neutemeljene i logično suspektne odluke: Odluka Ustavnog suda posl.br. RH U-I-144/2019 i dr. od 29.01.2020. i Presuda Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-2402/21 od 14.12.2021. godine.

Donošenje navedenih odluka i presuda medji su pratili vrlo intenzivno, a da se istovremeno nije dala mogućnost neovisnim pravnim stručnjacima da ih u javnosti ocjenjuju. To, naravno, nije slučajno jer se onda ne bi mogla stvoriti onakvo društveno ozračje kakvo se stvorilo i kojim se vršilo opći pritisak na javnopravna tijela i sudove koji su odlučivali u predmetima posvojenja i udomljavanja djece da donose odluke i presude koje su u suprotnosti s Ustavom i zakonima.

Ovom peticijom želimo pozvati sve građane, bez obzira na njihov svjetonazor, politička i druga uvjerenja, da se zajednički odupremo takvom negativnom društvenom ozračju i time potaknemo sve sudce i djelatnike javnopravnih tijela da i unatoč svim pritiscima kojima su izloženi, i dalje ustraju jedino i isključivo na primjeni važećih propisa.

Isto tako, vrlo je važno imati na umu da je posvojenje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova, ne samo u suprotnosti sa svim važećim propisima, nego može imati i vrlo štetne posljedice na razvoj djece o čemu govori niz znanstvenih članaka koji su popratni materijal ove peticije.

Relevantni propisi

Propisi su po pitanju posvojenja i udomljavanja potpuno jasni i nedvosmisleni.

  1. Ustav RH

                Prije svega, Ustav RH u čl. 62. st. 2. i 3. određuje:

Brak je životna zajednica žene i muškarca.“

Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.“

  1. Obiteljski zakon

Obiteljski zakon u čl. 185. određuje:             

Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.”

Dakle, prema zakonu ne postoji mogućnost da istospolni parovi posvajaju djecu, te je zakon jasno pobrojao tko sve može posvojiti djecu.

Obiteljski Zakon u čl. 5. st. 1. određuje:

Sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.”

Obiteljski zakon također u čl. 12. propisuje:

Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.“

  1. Zakon o udomiteljstvu

Zakon o udomiteljstvu u čl. 2. propisuje:

Svrha udomiteljstva je osigurati skrb i potporu korisniku u poticajnom i pozitivnom obiteljskom okruženju u skladu s njegovim individualnim planom promjene.“

Nadalje, Zakon o udomiteljstvu u članku 9. stavku 1. točkama 2. i 3. definira pojam udomitelja i udomiteljske obitelji na sljedeći način:

Udomitelj je predstavnik udomiteljske obitelji ili samac koji pruža uslugu smještaja, na čije ime se izdaje dozvola za obavljanje udomiteljstva i upisan je u Registar udomitelja.“

 „Udomiteljska obitelj je zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu.“

Prema tome, zakon ne dopušta mogućnost da istospolni parovi budu udomitelji ili udomiteljska obitelj.

  1. Zakon o suzbijanju diskriminacije

Ovdje, također, želimo posebno ukazati i na normativ Zakona o suzbijanju diskriminacije, obzirom na to da su onima koji nastoje derogiranjem hrvatskih zakona predati djecu u ruke istospolnim parovima, puna usta zaštite istospolnih parova od navodne diskriminacije.

Naime, rečeni Zakon u čl. 9. st. 2. toč. 10. određuje da se ne smatra diskriminacijom:

Stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza uređenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna.”

Dakle, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije nemogućnost posvajanja djece od istospolnih parova, ne predstavlja stavljanje istospolnih parova u nepovoljniji položaj, odnosno ne diskriminira ih ni na koji način.

  1. Zakon o općem upravnom postupku

 

Zakon o općem upravnom postupku u čl. 5. propisuje sljedeće:

Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti.“

Prema tome, Zakon o općem upravnom postupku koji normira postupanje u svim upravnopravnim predmetima posvojenja i udomljavanja djece, određuje da javnopravna tijela moraju postupati po zakonima koje smo prethodno citirali i po podzakonskim aktima koji moraju biti u skladu sa zakonima.

Presude kojima se derogiraju i ignoriraju hrvatski Ustav i zakoni

Međutim, unatoč svim gore citiranim ustavnim i zakonskim odredbama koje nedvosmisleno utvrđuju nemogućnost istospolnim parovima da posvajaju i udomljavaju djecu, zahvaljujući dvjema sudskim odlukama stvoreno je društveno ozračje kojim se želi izvršiti pritisak na sudce i djelatnike javnopravnih tijela da donose odluke u korist posvajanja i udomljavanja djece od strane istospolnih parova i time krše zakone.

Uvodno spomenutim odlukama Ustavnog suda i Visokog upravnog suda u potpunosti su: u prvoj, derogirani važeći zakoni i narušeno načelo trodiobe državne vlasti, a u drugoj, ignorirani zakoni te istovremeno za ova pitanja korišteno neprimjenjivo materijalno pravo.

  1. Naime, nedavno je donesena Presuda Visokog upravnog suda RH kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, a kojom je poništeno rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kojim je potvrđeno rješenje ravnateljice Centra za socijalnu skrb kojim se odbija kao neosnovan prigovor istospolnog para podnesen zbog neprovođenja postupka procjene i prikladnosti za posvojenje od strane Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb.

U bitnome, sud je zauzeo stajalište da ne postoje opravdani razlozi za uskratu pristupa istospolnog para postupku posvojenja. 

Navedena Presuda potpuno je suprotna pozitivnim zakonskim propisima, a temelji se jedino i isključivo na Konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama čiji predmet uređenja uopće nije pitanje posvajanja djece, kao i na presudama Europskog suda za ljudska prava u kojima niti u jednoj od njih, nema ni spomena o pravu na posvajanje djece, a kamoli o posvajanju djece od strane istospolnih parova.

Dakle, u nedostatku jedne jedine, bilo domaće, bilo inozemne pravne norme koja bi govorila u prilog posvajanja djece od strane istospolnog para, jedino materijalno pravo na kojem se temelji ova presuda je, za ovaj slučaj neprimjenjiva, Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, pravo na posvojenje djeteta nije niti ljudsko pravo niti pitanje temeljnih sloboda pa kao takvo nije ni predviđeno predmetnom Konvencijom. Naprotiv, u istoj se taksativno navode sva ljudska prava i temeljne slobode koje se štite Konvencijom te među njima nema prava na posvajanje djece.

Istovremeno, dok je čitava Presuda preplavljena pozivanjem Suda na, za ovaj slučaj, potpuno neprimjenjivu Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Sud se u istoj ni jednom riječju nije dotakao, ne samo relevantnih zakona, nego čak ni Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta kojoj je u središtu zaštita djeteta i u kojoj jedno od temeljnih načela određuje da sve organizacije koje se brinu o djeci trebaju djelovati u najboljem interesu djeteta.

Što se tiče presuda Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva sud, niti u jednoj od njih nema ni spomena o pravu na posvajanje djece, a kamoli o posvajanju djece od strane istospolnih parova. Štoviše, ESLJP je u svojim presudama, koje se naravno u Presudi ne spominju, istaknuo da Konvencija ne jamči pravo na osnivanje obitelji niti pravo na posvojenje.

  1. Odlukom i Rješenjem u predmetu BROJ: U-I-144/2019 i dr. (dalje: Odluka), Ustavni sud RH donio je istovremeno nezakonitu i protuustavnu odluku, prekoračio svoje ustavnopravne ovlasti, narušio načelo trodiobe državne vlasti ignorirajući volju zakonodavca, bez javne rasprave nametnuo svjetonazorska stajališta protivna velikoj većini hrvatskog naroda i sve to pokušao opravdati europskom sudskom praksom koja je potpuno neprimjenjiva u konkretnom sluč Da sve skupa bude još skandaloznije, Ustavni sud RH se prilikom odlučivanja o ocjeni ustavnosti Zakona o udomiteljstvu velikim dijelom oslonio i pozvao na Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, isti onaj o čijoj ocjeni ustavnosti nije odlučio, unatoč tome što prijedlog za ocjenu ustavnosti tog zakona postoji još od 2014. godine te isto tako i na Zakon o suzbijanju diskriminacije pri čemu potpuno izvrće smisao njegovih odredaba pa tako umjesto da predmet zaštite od diskriminacije budu djeca koja trebaju biti udomljena, dakle korisnici socijalne usluge, neosnovano se u prvi plan stavlja zaštita davatelja socijalne skrbi, tj. istospolnog para.

Nadalje, u spornoj Odluci obrazloženje izravno proturječi izrjeci iste. Dok je u izrjeci Zakon o udomiteljstvu ocijenjen ustavnim, istovremeno je u obrazloženju označen kao zakon koji proizvodi generalne diskriminacijske učinke, što bi zapravo trebalo značiti da je protuustavan.

Spornom Odlukom Ustavni sud RH prekoračio je svoje ovlasti utvrđene Ustavom RH i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu te se upustio u interpretaciju zakona, što nije njegova uloga. Njegova je uloga ocijeniti zakon ustavnim ili neustavnim ili neki drugi propis zakonitim ili nezakonitim. Posebno ne može obvezivati sudove niti upravna tijela da interpretiraju zakon na način kako im to on nalaže i to pogotovo u slučaju ako je taj isti zakon proglašen ustavnim, kao što je to ovdje slučaj.

Ovime je Ustavni sud RH narušio načelo trodiobe državne vlasti te preuzeo ulogu Hrvatskog Sabora kao zakonodavnog tijela koji jedini može donositi zakone i davati vjerodostojna tumačenja tih zakona te jednako tako i Vrhovnog suda koji kroz svoje odluke i zaključke sa sjednica sudaca može iznositi interpretacije zakona i to, naravno, ako postoje nedoumice oko onoga što stoji u zakonu, što ovdje nije slučaj s obzirom na to da je Zakon o udomiteljstvu prilično jasan u pogledu pitanja tko se može baviti udomiteljstvom.

Važno je naglasiti da ni jedan od predmeta europske sudske prakse koji se navode u Odluci Ustavnog suda nije usporediv s pitanjem imaju li istospolni životni partneri „pravo postati udomiteljima“ niti su primjenjivi u ovom slučaju, jer prema praksi ESLJP-a to pravo u stvari nema nitko, bez obzira na svoju spolnu orijentaciju ili (ne)postojanje partnerskog odnosa.

Konvencija nikada nikome nije zajamčila u području obiteljsko-pravnih odnosa (prava na obiteljski život) pravo na udomljavanje ili posvojenje niti je u tom području protegnula zaštitu istospolnih partnera na situacije u kojima ovi nisu imali već postojeću obiteljsku vezu zasnovanu s djetetom ili na situacije u kojima bi tek namjeravali zajednički udomiti ili posvojiti dijete.

Apel građanima

Zbog svega navedenog, pozivamo građane da se u što većem broju odazovu na potpisivanje Peticije koja će se predati Vladi RH i nadležnim ministarstvima kako bi se na taj način zajedno oduprli daljnjem produbljivanju društvenog ozračja kojim se vrši pritisak na sudce i djelatnike javnopravnih tijela da suprotno Ustavu i zakonima donose odluke kojima se djeca daju na posvojenje i udomljavanje istospolnim parovima.

Pozivamo sve građane, bez obzira na njihov svjetonazor, politička, vjerska i druga uvjerenja, da se uključe u ovu akciju i potpišu peticiju jer interes i dobrobit naše djece moraju biti ispred svih razlika koje postoje između nas.

Pravni razlozi pokretanja peticije

Uvod
Vigilare je civilna organizacija u čijem se Statutu kao ciljevi rada navodi, između ostalog, promicanje konzervativnih društvenih vrednota i kulture življenja, uključujući i promicanje izvornog bića braka kao zajednice života muškarca i žene te smo u skladu s tim osjetili poriv i obvezu pokretanja ove peticije kojom želimo doprinijeti zaštiti djece od udomljavanja i posvajanja od strane istospolnih parova. Vrlo je bitno naglasiti da je – uz našu iskonsku želju da svako dijete živi u prirodnom obiteljskom okruženju, koje jedino mogu činiti majka i otac, što je u skladu s hrvatskom kršćanskom tradicijom – ključno da ostvarenje toga želimo postići jedino i isključivo inzistirajući na primjeni već važećih hrvatskih propisa, ništa više niti manje od toga. Neposredan povod pokretanju ove peticije je ozračje koje je stvoreno u javnom prostoru da je od nedavno moguće posvojenje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova. Tomu su doprinijele dvije, najblaže rečeno, pravno neutemeljene i logično suspektne odluke: Odluka Ustavnog suda posl.br. RH U-I-144/2019 i dr. od 29.01.2020. i Presuda Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-2402/21 od 14.12.2021. godine. Donošenje navedenih odluka i presuda medji su pratili vrlo intenzivno, a da se istovremeno nije dala mogućnost neovisnim pravnim stručnjacima da ih u javnosti ocjenjuju. To, naravno, nije slučajno jer se onda ne bi mogla stvoriti onakvo društveno ozračje kakvo se stvorilo i kojim se vršilo opći pritisak na javnopravna tijela i sudove koji su odlučivali u predmetima posvojenja i udomljavanja djece da donose odluke i presude koje su u suprotnosti s Ustavom i zakonima. Ovom peticijom želimo pozvati sve građane, bez obzira na njihov svjetonazor, politička i druga uvjerenja, da se zajednički odupremo takvom negativnom društvenom ozračju i time potaknemo sve sudce i djelatnike javnopravnih tijela da i unatoč svim pritiscima kojima su izloženi, i dalje ustraju jedino i isključivo na primjeni važećih propisa. Isto tako, vrlo je važno imati na umu da je posvojenje i udomljavanje djece od strane istospolnih parova, ne samo u suprotnosti sa svim važećim propisima, nego može imati i vrlo štetne posljedice na razvoj djece o čemu govori niz znanstvenih članaka koji su popratni materijal ove peticije.
Relevantni propisi

Propisi su po pitanju posvojenja i udomljavanja potpuno jasni i nedvosmisleni.

  1. Ustav RH

                Prije svega, Ustav RH u čl. 62. st. 2. i 3. određuje:

Brak je životna zajednica žene i muškarca.“

Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.“

  1. Obiteljski zakon

Obiteljski zakon u čl. 185. određuje:

Dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan bračni, odnosno izvanbračni drug uz pristanak drugog bračnog, odnosno izvanbračnog druga te osoba koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici.”

Dakle, prema zakonu ne postoji mogućnost da istospolni parovi posvajaju djecu, te je zakon jasno pobrojao tko sve može posvojiti djecu.

Obiteljski Zakon u čl. 5. st. 1. određuje:

Sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.”

Obiteljski zakon također u čl. 12. propisuje:

Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.“
  1. Zakon o udomiteljstvu

Zakon o udomiteljstvu u čl. 2. propisuje:

Svrha udomiteljstva je osigurati skrb i potporu korisniku u poticajnom i pozitivnom obiteljskom okruženju u skladu s njegovim individualnim planom promjene.“

Nadalje, Zakon o udomiteljstvu u članku 9. stavku 1. točkama 2. i 3. definira pojam udomitelja i udomiteljske obitelji na sljedeći način:

Udomitelj je predstavnik udomiteljske obitelji ili samac koji pruža uslugu smještaja, na čije ime se izdaje dozvola za obavljanje udomiteljstva i upisan je u Registar udomitelja.“

 „Udomiteljska obitelj je zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu.“

Prema tome, zakon ne dopušta mogućnost da istospolni parovi budu udomitelji ili udomiteljska obitelj.
  1. Zakon o suzbijanju diskriminacije

Ovdje, također, želimo posebno ukazati i na normativ Zakona o suzbijanju diskriminacije, obzirom na to da su onima koji nastoje derogiranjem hrvatskih zakona predati djecu u ruke istospolnim parovima, puna usta zaštite istospolnih parova od navodne diskriminacije. Naime, rečeni Zakon u čl. 9. st. 2. toč. 10. određuje da se ne smatra diskriminacijom:

Stavljanje u nepovoljniji položaj pri uređivanju prava i obveza uređenih Obiteljskim zakonom, a osobito u svrhu legitimne zaštite prava i dobrobiti djece, zaštite javnog morala i pogodovanja braku, pri čemu upotrijebljena sredstva moraju biti primjerena i nužna.”

Dakle, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije nemogućnost posvajanja djece od istospolnih parova, ne predstavlja stavljanje istospolnih parova u nepovoljniji položaj, odnosno ne diskriminira ih ni na koji način.
  1. Zakon o općem upravnom postupku

 

Zakon o općem upravnom postupku u čl. 5. propisuje sljedeće:

Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti.“

Prema tome, Zakon o općem upravnom postupku koji normira postupanje u svim upravnopravnim predmetima posvojenja i udomljavanja djece, određuje da javnopravna tijela moraju postupati po zakonima koje smo prethodno citirali i po podzakonskim aktima koji moraju biti u skladu sa zakonima.

Presude kojima se derogiraju i ignoriraju hrvatski Ustav i zakoni

Međutim, unatoč svim gore citiranim ustavnim i zakonskim odredbama koje nedvosmisleno utvrđuju nemogućnost istospolnim parovima da posvajaju i udomljavaju djecu, zahvaljujući dvjema sudskim odlukama stvoreno je društveno ozračje kojim se želi izvršiti pritisak na sudce i djelatnike javnopravnih tijela da donose odluke u korist posvajanja i udomljavanja djece od strane istospolnih parova i time krše zakone. Uvodno spomenutim odlukama Ustavnog suda i Visokog upravnog suda u potpunosti su: u prvoj, derogirani važeći zakoni i narušeno načelo trodiobe državne vlasti, a u drugoj, ignorirani zakoni te istovremeno za ova pitanja korišteno neprimjenjivo materijalno pravo.
  1. Naime, nedavno je donesena Presuda Visokog upravnog suda RH kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, a kojom je poništeno rješenje Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kojim je potvrđeno rješenje ravnateljice Centra za socijalnu skrb kojim se odbija kao neosnovan prigovor istospolnog para podnesen zbog neprovođenja postupka procjene i prikladnosti za posvojenje od strane Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb.
U bitnome, sud je zauzeo stajalište da ne postoje opravdani razlozi za uskratu pristupa istospolnog para postupku posvojenja. Navedena Presuda potpuno je suprotna pozitivnim zakonskim propisima, a temelji se jedino i isključivo na Konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama čiji predmet uređenja uopće nije pitanje posvajanja djece, kao i na presudama Europskog suda za ljudska prava u kojima niti u jednoj od njih, nema ni spomena o pravu na posvajanje djece, a kamoli o posvajanju djece od strane istospolnih parova. Dakle, u nedostatku jedne jedine, bilo domaće, bilo inozemne pravne norme koja bi govorila u prilog posvajanja djece od strane istospolnog para, jedino materijalno pravo na kojem se temelji ova presuda je, za ovaj slučaj neprimjenjiva, Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, pravo na posvojenje djeteta nije niti ljudsko pravo niti pitanje temeljnih sloboda pa kao takvo nije ni predviđeno predmetnom Konvencijom. Naprotiv, u istoj se taksativno navode sva ljudska prava i temeljne slobode koje se štite Konvencijom te među njima nema prava na posvajanje djece. Istovremeno, dok je čitava Presuda preplavljena pozivanjem Suda na, za ovaj slučaj, potpuno neprimjenjivu Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, Sud se u istoj ni jednom riječju nije dotakao, ne samo relevantnih zakona, nego čak ni Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta kojoj je u središtu zaštita djeteta i u kojoj jedno od temeljnih načela određuje da sve organizacije koje se brinu o djeci trebaju djelovati u najboljem interesu djeteta. Što se tiče presuda Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva sud, niti u jednoj od njih nema ni spomena o pravu na posvajanje djece, a kamoli o posvajanju djece od strane istospolnih parova. Štoviše, ESLJP je u svojim presudama, koje se naravno u Presudi ne spominju, istaknuo da Konvencija ne jamči pravo na osnivanje obitelji niti pravo na posvojenje.
  1. Odlukom i Rješenjem u predmetu BROJ: U-I-144/2019 i dr. (dalje: Odluka), Ustavni sud RH donio je istovremeno nezakonitu i protuustavnu odluku, prekoračio svoje ustavnopravne ovlasti, narušio načelo trodiobe državne vlasti ignorirajući volju zakonodavca, bez javne rasprave nametnuo svjetonazorska stajališta protivna velikoj većini hrvatskog naroda i sve to pokušao opravdati europskom sudskom praksom koja je potpuno neprimjenjiva u konkretnom sluč Da sve skupa bude još skandaloznije, Ustavni sud RH se prilikom odlučivanja o ocjeni ustavnosti Zakona o udomiteljstvu velikim dijelom oslonio i pozvao na Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, isti onaj o čijoj ocjeni ustavnosti nije odlučio, unatoč tome što prijedlog za ocjenu ustavnosti tog zakona postoji još od 2014. godine te isto tako i na Zakon o suzbijanju diskriminacije pri čemu potpuno izvrće smisao njegovih odredaba pa tako umjesto da predmet zaštite od diskriminacije budu djeca koja trebaju biti udomljena, dakle korisnici socijalne usluge, neosnovano se u prvi plan stavlja zaštita davatelja socijalne skrbi, tj. istospolnog para.
Nadalje, u spornoj Odluci obrazloženje izravno proturječi izrjeci iste. Dok je u izrjeci Zakon o udomiteljstvu ocijenjen ustavnim, istovremeno je u obrazloženju označen kao zakon koji proizvodi generalne diskriminacijske učinke, što bi zapravo trebalo značiti da je protuustavan. Spornom Odlukom Ustavni sud RH prekoračio je svoje ovlasti utvrđene Ustavom RH i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu te se upustio u interpretaciju zakona, što nije njegova uloga. Njegova je uloga ocijeniti zakon ustavnim ili neustavnim ili neki drugi propis zakonitim ili nezakonitim. Posebno ne može obvezivati sudove niti upravna tijela da interpretiraju zakon na način kako im to on nalaže i to pogotovo u slučaju ako je taj isti zakon proglašen ustavnim, kao što je to ovdje slučaj. Ovime je Ustavni sud RH narušio načelo trodiobe državne vlasti te preuzeo ulogu Hrvatskog Sabora kao zakonodavnog tijela koji jedini može donositi zakone i davati vjerodostojna tumačenja tih zakona te jednako tako i Vrhovnog suda koji kroz svoje odluke i zaključke sa sjednica sudaca može iznositi interpretacije zakona i to, naravno, ako postoje nedoumice oko onoga što stoji u zakonu, što ovdje nije slučaj s obzirom na to da je Zakon o udomiteljstvu prilično jasan u pogledu pitanja tko se može baviti udomiteljstvom. Važno je naglasiti da ni jedan od predmeta europske sudske prakse koji se navode u Odluci Ustavnog suda nije usporediv s pitanjem imaju li istospolni životni partneri „pravo postati udomiteljima“ niti su primjenjivi u ovom slučaju, jer prema praksi ESLJP-a to pravo u stvari nema nitko, bez obzira na svoju spolnu orijentaciju ili (ne)postojanje partnerskog odnosa. Konvencija nikada nikome nije zajamčila u području obiteljsko-pravnih odnosa (prava na obiteljski život) pravo na udomljavanje ili posvojenje niti je u tom području protegnula zaštitu istospolnih partnera na situacije u kojima ovi nisu imali već postojeću obiteljsku vezu zasnovanu s djetetom ili na situacije u kojima bi tek namjeravali zajednički udomiti ili posvojiti dijete.
Apel građanima
Zbog svega navedenog, pozivamo građane da se u što većem broju odazovu na potpisivanje Peticije koja će se predati Vladi RH i nadležnim ministarstvima kako bi se na taj način zajedno oduprli daljnjem produbljivanju društvenog ozračja kojim se vrši pritisak na sudce i djelatnike javnopravnih tijela da suprotno Ustavu i zakonima donose odluke kojima se djeca daju na posvojenje i udomljavanje istospolnim parovima. Pozivamo sve građane, bez obzira na njihov svjetonazor, politička, vjerska i druga uvjerenja, da se uključe u ovu akciju i potpišu peticiju jer interes i dobrobit naše djece moraju biti ispred svih razlika koje postoje između nas.